O CENTRU

Što je centar?
Centar za oporavak morskih kornjača osnovan je 2006. godine i prvi je takav centar u Hrvatskoj. Djeluje unutar "Aquariuma Pula" i udruge "Morski obrazovni centar Pula".

Od Uprave za zaštitu prirode, Ministarstva kulture RH dobili smo odobrenje za koje smo morali ispuniti sljedeće kriterije. Osigurali smo odgovarajuće uvjete za prihvat i skrb morskih kornjača različitih veličina, osoblje centra stručno se usavršava diljem Sredozemlja, a također je uspješnost u liječenju kornjača odigrala veliku ulogu. Inače, prva kornjača stigla je još 2002. godine. Aktivnosti Centra odnose se i na obilježavanje kornjača na terenu, edukaciju lokalnog stanovništva, osobito ribara, koji se s njima najčešće i susreću.

Zašto centar?
Morske kornjače ubrajaju se među najugroženije organizme svijeta, stoga su zaštićene brojnim nacionalnim i međunarodnim propisima. Na temelju Zakona o zaštiti prirode (NN 30/94 i NN 7/06) i odredbama Pravilnika o zaštiti pojedinih vrsta gmazova (Reptilia) (NN 47/95), u Hrvatskoj su zaštićene od 1995. godine. Iako su strogo zaštićene, njihove populacije su i dalje u opadanju kako u svijetu tako i kod nas. Zbog toga i sve šireg utjecaja čovjeka na more pokazalo se neophodnim osnovati centre koji se brinu o tim životinjama do njihovog ozdravljenja.

S kim centar surađuje?
Naš Centar surađuje sa Hrvatskim prirodoslovnim muzejom iz Zagreba, Institutom “Plavi svijet” iz Lošinja, udrugom Argonauta s Murtera, Zoološkom postajom “Anton Dohrn“ iz Italije, kao i s ostalim centrima za oporavak kornjača.

Gdje ih još ima u sredozemlju?
U Italiji je osnovano više centara; prvi centar osnovan je još 1983. godine u sklopu državnog instituta “Stazione Zoologica Anton Dohrn”. Ostali su Cetacea Riccione Fondo Siciliano per la Natura (SWF), Comiso; Centro Recupero Fauna Selvatica, Lampedusa; Centro di recupero per le tartarughe marine, Linosa.

U Grčkoj se nalaze centar ARCHELON u Glyfadi, Atena koji je osnovan 1994. godine u sklopu udruge građana Sea Turtle Protection Society of Greece (STPS), te na Rodosu Athens Hydrobiological Station of Rhodes.

Španjolski centri su Marine Animal Rescue Centre (CRAM) Catalunya i Centro de Recuperación de fauna Salvaje de Valencia.

Libija ima centar pod nazivom Marine Biology Research Centre (MBRC) u Tajuri. Izraelski centar je The Israeli Sea Turtle Rescue Centre.

U Tunisu je osnovan Station de Protection et de Soin des Tortues marines u Monastiru.

DOLAZAK U CENTAR

Činjenice
Morske kornjače pa tako i glavata želva, najčešće stradavaju u ribarskim mrežama.Procijenjeno je da svake godine u Jadranu oko šest tisuća morskih kornjača slučajno završava u ribarskim mrežama, dok samo u istočnom djelu, njih oko dvije i pol tisuće.

Kako stradavaju?
Kornjače dišu plućima, a na površinu izlaze samo kako bi udahnule zrak. Razmaci između dva udisaja zraka u normalnim uvjetima su relativno dugi. U slučajevima zaplitanja u mreže,dolazi do stresa uslijed kojeg one vrlo brzo ostaju bez zraka i utapaju se. Slučajan ulov kornjača u mreže stajaćice u većem postotku završava smrtno u odnosu na ulov u koćama, jer mreže stajaćice ostaju dulje u moru. S druge strane, zabilježen je podatak da 85% svih ulova kornjača otpada na koće. Razlog tome je podudaranje područja na kojem love koćarice s područjima ishrane kornjača.

Zabilježeni su i slučajni ulovi morskih kornjača parangalom. U tom slučaju, ako je moguće odstraniti udicu ručno, kornjača se može pustiti natrag u more. U suprotnom, kako bi naknadno vađenje udice bilo što uspješnije, neophodno je najlon udice odrezati 10-ak cm od kljuna. Na taj način veterinar lakše locira mjesto na kojem se udica zakačila.

Je li sigurno uginula?
Morska kornjača ponekad izgleda kao da je mrtva, no iako je nepokretna, ne mora značiti da je uginula. Morske kornjače su hladnokrvne životinje, što znači da im tjelesna temperatura odgovara temperaturi okoline. Jedini načini provjere je li kornjača živa ili mrtva su refleksi u području anusa i očiju. Lagano štipanje tih mjesta otkriva je li potrebno hitno liječenje ili je, na žalost, kornjači došao kraj.

Zašto kornjača pluta?
Kornjača počinje plutati samo kad je bolesna; u slučaju upale pluća, traumatskih ozljeda glave ili kroničnih upala trbuha. Upala pluća najčešće nastaje zbog zaplitanja kornjača u mreže i udisanja morske vode. U njezinom tijelu tada nastaju plinovi, koji su lakši od vode pa joj ne dozvoljavaju zaron. Drugi uzrok upale pluća je pothlađivanje kornjače. Naime, u zimskim mjesecima temperatura mora sjevernog Jadrana spušta se i do 8°C. Razlog prisutnosti morskih kornjača u vodama sjevernog Jadrana je traženje hrane na plitkom dnu. U navedenim slučajevima bolest je najvjerojatnije u odmakloj fazi i potrebno je čim prije dopremiti bolesnu kornjaču u Centar. Upravo su najčešći “bolesnici” našeg Centra kornjače koje boluju od upale pluća. Gutanjem krutog otpada, npr. plastičnih vrećica ili nekih drugih predmeta kao što su udica i najlon parangala, nastaju plinovi u probavilu koji najčešće izazivaju upalu. Naime, kornjače nemaju dobar vid i često zamjenjuju naš otpad za hranu. Obolijevanje zbog gutanja udica parangala najčešći je razlog zbrinjavanja kornjača u Centru u Glyfadi, Grčka. Zbog svega navedenog, bilo bi poželjno da se kornjača ulovljena ribarskim alatima svakako pregleda prije puštanja kako bi se ustanovilo njeno zdravstveno stanje.

Morska kornjača na obali
Poznato je da se morske kornjače ne gnijezde na obalama Jadrana, stoga je svaka kornjača na obali bolesna kornjača. One na našu obalu dospijevaju uslijed djelovanja morskih strujanja i valova. Zbog isušivanja oklopa i kože, kao i zbog nemogućnosti kretanja, na kornjači nastaju dodatne ozljede. Nasukanoj kornjači neophodna je naša pomoć.

Vanjske ozljede
Iako su kornjače tijekom ljeta naizgled najmanje ugrožene (temperatura vode je visoka, obim ribolova drastično je smanjen), postotak njihovog stradavanja u nekim krajevima, upravo je tada još i veći. Naime, tijekom ljeta, pomorski promet se izrazito poveća. Dok je kornjača na površini i udiše zrak, udarac propelera, dna brzih glisera ili skutera može joj nanijeti teške ozljede. Takve vrste ozljeda najčešće su kod kornjača pristiglih u Centar za oporavak u Napulju, Italija.

Pomoć kornjači možete pružiti i Vi!
Ako je morska kornjača pronađena daleko od našeg Centra, tada nam je zasigurno potrebna i Vaša pomoć. Kako bi spriječili isušivanje, potrebno je pokriti kornjaču vlažnim oblogama-krpama i po mogućnosti, smjestiti je u kadicu s mekanim dnom (nekoliko ručnika ili stari tepih) u mračnu prostoriju na sobnu temperaturu. Po dogovoru s nama, kornjača se pošalje prvim mogućim prijevoznim sredstvom u Centar.

Duge minute
U slučaju da ste naišli na kornjaču nasukanu na obali i da čekate na dolazak veterinara ili djelatnike Centra potrebno je:
- pokriti oklop i kožu kornjače mokrom krpom kako se ne bi isušila
- pokriti oči kako bi kornjača bila što smirenija
- biti na odgovarajućoj udaljenosti i ne dirati je
Iako izgleda robusno i jako izdržljivo, kornjača je osjetljiva na bol i stres. Svaki stres uzrokuje povišenje količine kortikosterona što smanjuje imunološki odgovor, a samim time ubrzava upalne procese. Stoga je jako važno pružiti odgovarajuću prvu pomoć čim prije.

Prva pomoć i vrijeme prilagodbe
Odmah po dolasku u Centar kornjaču pregledava veterinar i određuje daljnji postupak.

Životinja se smješta u bazen u kojem se postepeno prilagođava. Razina morske vode u bazenu ovisi o njezinom stanju. Ako je iscrpljena i ne može podizati glavu, tada ju je potrebno samo vlažiti u tzv. “tuš kabini”. Što je kornjača u boljem stanju, to je razina morske vode u bazenu viša.

U zimskom periodu temperatura morske vode u bazenu podiže se 2-3°C na dan, te se optimalna temperatura za liječenje kornjače (22-24°C) postiže u roku od 2-3 dana.

LIJEČENJE I PUŠTANJE NA SLOBODU

Liječenje
Nakon određenog vremena prilagodbe, započinje se s liječenjem kornjače. Propisuje se terapija po protokolu: antibiotici, vitamini, sredstva za re-hidrataciju (fiziološka otopina) i antiparazitici. U većini slučajeva takvi tretmani su dostatni. Kod težih oštećenja potrebne su dodatne pretrage (vađenje krvi, rendgen) ili operacija. Morske kornjače jako su osjetljive na bol, stoga se pri težim vanjskim ozljedama tijela (osakaćenja i duboki rezovi) daju analgetici.

Zbirka zapisa (baza podataka)
Po dolasku u Centar, svakoj kornjači dodjeli se karton u koji se upisuju standardne mjere (duljina i širina oklopa, težina) i način liječenja. Fotografskim i video snimkama zapisuju se sve ozljede na tijelu. Upisuju se i vrste koje obraštaju oklop i tijelo kornjače. Na taj način dobiva se baza podataka Centra, kojom se postiže širenje znanja o morskim kornjačama, a samim time i njihova bolja zaštita. Čuvanje takvih podataka od velike su važnosti za daljnja istraživanja.

Obraštaj
Alge i rakovi vitičari najčešće obraštaju oklop i tijelo morskih kornjača. Zdrava kornjača ima malo obraštaja, dok veći obraštaj (na kljunu, očima, oko anusa i po cijelom tijelu) pokazuje da je kornjača duže vrijeme bila slabo pokretna i da je najvjerojatnije u lošem stanju.

Čišćenje oklopa i tijela
Nakon vidnog poboljšanja zdravstvenog stanja kornjače, slijedi njeno čišćenje. S kože i oklopa skidaju se alge, rakovi vitičari i mrtve ljuske. Skidanjem mrtvih ljuski postiže se uvid u skrivene rane. Premazivanjem rana s jodnom tinkturom sprečava se infekcija. Ako su ozljede na koži i oklopu velike, potrebno je rane svakodnevno premazivati jodom. Ako su koža i oklop zdravi, kornjača se jednom tjedno vadi iz bazena, čisti i premazuje jodnom tinkturom.

Čišćenje “kuće”
Bazeni u kojima su smještene kornjače, svakodnevno se čiste od ostataka hrane i izmeta te dezinficiraju. U slučajevima većih ozljeda kornjača, bazene je potrebno čistiti i češće.

U zimskim mjesecima, kako bi se voda mogla zagrijati, bazeni imaju zatvoren sustav protoka vode. U ljetnim mjesecima kornjače dobivaju svježu vodu direktno iz mora. U našem Centru bazeni su smješteni u prostoriji sa dnevnim svijetlom što je izuzetno važno za stvaranje vitamina D, tj. očuvanje čvrstoće oklopa.

“Ručak”
Mlade kornjače se hrane u stupcu vode meduzama i zooplanktonom, dok se starije jedinke hrane beskralješnjacima dna (trpovima, mnogočetinašima, rakovima, školjkašima i dr.). Tijekom boravka u Centru, kornjače se svakodnevno hrane srdelama. Ta je hrana bogata bjelančevinama i daje im dovoljnu količinu svih potrebnih sastojaka. Dnevna doza iznosi oko 5% njihove težine tijela, tako da npr. kornjača teška 30 kg dobiva dnevno 1,5 kg hrane. U slučaju ako kornjača ne pojede cijeli obrok, ostaci hrane se odstranjuju.

“Tjelovježba”
Duži boravak u bazenu neminovno dovodi do smanjenja tonusa mišića kornjače. Kako bi se mišići ojačali, svaku kornjaču, prije puštanja u more, potrebno je premijestiti u veći bazen. Isto tako potrebno ju je obilnije hraniti. Puštena kornjača tada neće biti gladna i imat će više vremena za bolju orijentaciju i pronalazak hrane.

Kornjača ide “kući”
Puštanje kornjače u prirodu sretan je događaj za sve nas. Taj događaj sa sobom nosi i veliku odgovornost. Jako je važno da je svaka kornjača prije puštanja zdrava, dobro uhranjena i bez vanjskih ozljeda. Nužno je da bude sposobna orijentirati se u prostoru i normalno plivati. Prilikom puštanja temperatura mora ne smije biti niža od 18°C, stoga je najbolje to učiniti u ljetnim mjesecima, a mjesto puštanja ne smije biti previše prometno. Također je važno voditi računa o obujmu ribolova i o vremenskim prilikama.

Markiranje
Markiranje životinja je posljednja radnja koja se obavlja prije puštanja kornjača u more. U sklopu Programa zaštite morskih kornjača Zoološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Centar provodi markiranje kornjača markicama koje se postavljaju na stražnju lijevu i desnu peraju. Hrvatske su markice plastične, zelene boje, s jedinstvenim brojem (pr. HR001). Bezopasnim postupkom označavanja svaka kornjača time dobiva identifikacijski broj, a za slučaj da se zaplete u ribarsku mrežu ili bude primijećena na moru, na pločici je utisnuta adresa na kojoj nalaznik može prijaviti markiranu životinju. Više je prilika u kojima se može markirati morska kornjača, a to je najčešće nakon slučajnog ulova. Cilj markiranja je doći do podataka o njihovom kretanju u Jadranu i u cijelom Sredozemlju kao i obogaćivanje našeg znanja o biologiji vrste. Poželjno je da sve osobe nalazak kornjače s markicom prijave nadležnim institucijama (Centru za oporavak, Pomorskoj policiji, Lučkoj kapetaniji ili Centru za obavještavanje).

Događaj „puštanja“
Edukacija je jedna od osnovnih djelatnosti akvarija i zooloških vrtova. Cilj edukacije je obogaćivanje znanja pojedinca kao i podizanje razine svijesti o važnosti očuvanja životinjskih vrsta i same prirode. Stoga se na dan puštanja kornjača informira javnost putem medija. Glavni glumci su kornjače, a publika ima mogućnost “iz prve ruke” saznati sve o njima. Tijekom boravka u Centru svaka kornjača dobiva ime koje joj nadjene pronalaznik, djelatnici ju svakodnevno hrane i čiste, veterninari pregledavaju, a gosti posjećuju . Svaka izlječena kornjača puštena u more, za nas je sretan, ali i emocijama nabijen događaj.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Od studenog 2002. godine morske kornjače zbrinjavane su u “Aquariumu Pula” u okviru Programa zaštite morskih kornjača Zoološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Djelovanje Centra za oporavak morskih kornjača dobilo je dodatni poticaj Odlukom Ministarstva kulture RH od ožujka 2006. godine, kojom su Morskom obrazovnom centru Pula povjereni poslovi skrbi i držanja morskih kornjača s ciljem njihova povratka u prirodu.

Djelatnici Centra predstavili su svoj rad na međunarodnoj radionici u studenom 2004. godine u Ateni (Workshop on the rehabilitation of injured sea turtles in the Mediterranean Glyfada, Athens, 19-21 november 2004).

Veterinar i biolog Centra sudjelovali su u radu radionice u Napulju u studenom 2006. godine u sklopu programa osposobljavanja rada s morskim kornjačama (Training course on sea turtle Rescue and Rehabilitation) organiziranog od strane RAC/SPA, Zoološke postaje Anton Dohrn i UNEP-a,

Djelatnici centra sudjelovali su na kongresu (3rd Mediterranean conference on marine turtles) u Tunisu 2008. godine tijekom kojeg su dr.sc. Milena Mičić i Karin Gobić Medica održale znanstveno predavanje.

U Centru se vodi baza podataka o svim pristiglim kornjačama. Svaka oporavljena kornjača dobiva svoje mjesto na panou Centra. Njihove slike i podaci svjedoče o radu Centra i podsjećaju nas i Vas, dragi posjetitelju, na životnu snagu ovih umiljatih bića, koja im je omogućila da opstanu od doba dinosaura do današnjeg dana. Pružimo im stoga, svi mi podršku za opstanak.