Fort Verudela - Povijest Forta

Obalni fort Verudela jedan je od stotinjak elemenata obrambenog sustava austrougarske tvrđave Pula. Smješten je na nadmorskoj visini od 31 m, a građen je i opreman u razdoblju od 1881. do 1886. zajedno s obližnjom baterijom San Giovanni s kojom je činio jedinstven obrambeni sklop. Fort je peterokutnoga približno simetričnog tlocrta i sastoji se od zemljano-kamenoga središnjega bloka s dvoetažnom grkljanskom vojarnom utopljenom u njegov masiv, rova i zemljano-kamenoga vanjskog nasipa. Vojarna je građena od fino obrađenih kamenih blokova, opeke (svodovi), betona i armiranog betona. U prizemlju vojarne (korisne pov. 538,90 m²) jedanaest je prostorija: izvorno uz prostrani ulazni hol telefonska centrala i stubište na kat, uz glavni hodnik dvije vojničke sobe (u svakoj 16-18 vojnika), kotlovnica sa spremištem ugljena, strojarnica, na jednom kraju hodnika bili su soba za bolesne i ranjene, spremište hrane i kuhinja, a na drugom pak zahod. Tu su i poterne za silazak u kaponire u rovu na čelnoj strani utvrde. U hodniku su također niše za pumpe i razne instalacije. Na drugoj etaži (korisne pov. 688,90 m²), prema dvorištu je osam prostorija: izvorno soba zapovjednika i pet vojničkih soba, na jednom krilu soba za časnike, a na drugom zahod.

Na suprotnoj su strani glavnoga hodnika bili četiri skladišta granata i eksploziva, te prostor s dizalima za dostavu streljiva, sve zaštićeno protuudarnim hodnikom. Iznad druge etaže sa stubišta se ulazi u hodnik smješten na osi utvrde. Na jednom kraju toga hodnika je malo priručno skladište i stube za ulaz u prostor ispod obrtajne kupole, a na drugom je kraju stubište za izlaz na vrh utvrde. Središnje mjesto u masivu forta zauzima armiranobetonski topnički blok valjkaste osnove, sastavni element kazamatiranoga bloka vojarne. Taj blok, koji se proteže od njezina prizemlja sve do vrha čitavoga masiva, je namijenjen obrtajnoj kupoli s dva topa 280 mm – MSK L/35 i popratnim sadržajima (na razini prizemlja prostor za akumulatore, na razini prve etaže strojarnica). Na vrhu, takozvanom kruništu forta, odnosno krovnoj terasi pokrivenoj debelim slojem zemlje, nalaze se ruševine oklopnih promatračkih položaja, te položaja za upravljanje obrtajnom kupolom, kao i ostaci topničkih položaja iz novijih vremena, danas obrasli u grmlje i samoniklo drveće. Okomito na os forta, uz vanjski zid vojarne, pruža se dvorište (površine 318,20 m²), ispod kojega je golema cisterna za vodu (276 m³), a na njegovim krajevima su skladišta goriva. Usto fort je imao manji spremnik za pitku vodu (32 m³), a ispod strojarnice cisternu za tehničku vodu (86 m³). Dvorište omeđuje kameni grkljanski zid s puškarnicama i glavnim ulazom na područje utvrde. Taj ulaz, naglašen jednostavnim kamenim portalom, zatvaraju dvokrilna željezna rešetkasta vrata. U funkciji obrane ulaza, s njegove južne strane, na grkljanski se zid naslanja i grkljanski kaponir (21,60 m²).

Uz središnji se masiv forta proteže suhi obrambeni rov isklesan u živoj stijeni. U rovu su dva flankirna kaponira, svaki smješten između čela i boka središnjega bloka, te s vojarnom povezan podzemnim tunelom (poternom) izdubljenim u živoj stijeni. Ulazna rampa u rov nalazi se na grkljanskoj strani, sjeverno od ulaza u utvrdu. Rov ispred ulaza u fort, sve do grkljanskog kaponira, u novije vrijeme zatrpan je zemljom, te je tako pred ulazom, na mjestu nekadašnjega mosta i prostora ispred njega, oblikovan oveći plato, dijelom popločen, a dijelom asfaltiran. Ispred navedenoga kaponira nekad je bio ukrasni vrt čija su planska kompozicija i hortikulturno rješenje u današnjemu zelenom pokrovu teško čitljivi. Od obrambenoga se rova na čelu i na bokovima forta spušta zemljani nasip čija je visina osjetno veća na čelnoj strani forta. Ispred toga nasipa, u osi južnoga kaponira, sačuvan je plato položaja reflektora. Na začelju se forta, istočno od glavnoga prilaznog puta prema fortu sa sjevera, odvaja put u kazamate ukopane ispod glavnoga puta, izvorno u funkciji dodatnoga skladišta streljiva.

Prema podacima iz godine 1903. posadu forta Verudela činili su: jedan zapovjednik, četiri časnika i 112 – 126 vojnika. Obrambeni sklop fort Verudela – baterija San Giovanni degradiran je intervencijama na pojedinim objektima i u neposrednom okolišu. Šezdesetih godina prošloga stoljeća prenamjenom u ugostiteljski objekt nepovratno je devastirana baterija San Giovanni, a gradnjom asfaltiranih putova i šetnica turističkoga apartmanskog naselja uz obrambeni sklop uništena je mala vezna baterija (građena između 1902. i 1908.), te položaj drugoga reflektora forta (izvorno sjeverno od sjeverozapadnog kaponira). Pritom sam fort Verudela, premda je u prošlosti korišten u različite svrhe, nije stradao i danas je relativno dobro očuvan. Naknadne građevinske intervencije nisu bitno utjecale na izgled utvrde koja se od godine 2002. adaptira za potrebe Akvarija. Fort Verudela primjer je prilagodbe oklopnih utvrda starijega tipa fortifikacije za ono vrijeme modernom naoružanju (obrtajna kupola s dvije topničke cijevi). U tome je njegova velika povijesna vrijednost.

Kroz dva stoljeća utvrda je bila pod vlašću nekoliko vojnih snaga. Izgradila ju je 1886. godine Austrougarska monarhija, i pod njenom vlašću je bila do 1918. godine. Od 1918. godine do 1943. godine bila je pod vlašću talijanskih vojnih snaga, a upravo je u tom razdoblju izgubila svoj prepoznatljiv vojni izgled. Naime, tada su s utvrde odstranjeni svi metalni objekti, zajedno s impozantnim topovima koji su odnešeni u Italiju gdje su rastaljeni. Od 1943 do 1945. godine utvdu su koristile njemačke vojne snage. Nakon 1945. godine utvrda pada u ruke jugoslavenskih vojnih snaga (JNA; Jugoslavenska narodna armija) i ostaje pod njihovom vlašću narednih dvije godine. Od 50-ih godina na dalje utvrda postaje vlasništvo Grada, ali ju dobiva na korištenje tadašnje hotelsko poduzeće „Veruda“ , od 1975. godine poznato pod imenom „Arenaturist“ . Za njihove potrebe u utvrdi su otvorene trgovine, suvenirnice, frizerski salon, a do kasnih noćnih sati građani i turisti gostili su se pečenim pilićima tzv. „kondorima“. Utvrda je istovremeno bila poznata i po nazivu „Klub 33“ , odnosno disku koje je dobilo ime po gostima iz Švedske mlađima od 33 godine. U kasnim osamdesetim, utvrda se napušta i postaje odlagalište i spalionica smeća. Aquarium Pula 2002. godine preuzima tada već prilično zapuštenu utvrdu