O nama - Projekti konzervacijske biologije akvarija i MOC-a Pula

Sistematska analiza krvi ozljeđenih morskih kornjača u svrhu poboljšanja liječenja u Centrima diljem svijeta

Morske kornjače su gmazovi koji preko 100 milijuna godina obitavaju u svjetskim morima. Danas se, pod pritiskom ribarstva, turizma, pomorskog prometa, onečišćenja i globalnog zatopljenja, nalaze na rubu egzistencije.

Obzirom na stanje populacije u Sredozemnom moru, glavata želva (najčešća vrsta Jadrana) još je 1996. godine po IUCN (International Union of Conservation of Nature) listi dobila status ugrožene vrste (EN-endangered), a vrlo je vjerojatno da će se proglasiti i kritično ugroženom vrstom (CR-critically endangered). Još od 1981. godine ova je vrsta uvrštena u „Dodatak 1“ Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) koje je Republika Hrvatska potpisnica. U Republici Hrvatskoj je od 1996. godine strogo zaštićena vrsta (NN 84/96).

Kako su morske kornjače samotnjačke i tajanstvene životinje tako je i spoznaja njihovog životnog ciklusa, navika i običaja znanstveno slabo istražena. Diljem svijeta mnogo institucija na različite načine pokušava smanjiti i zaustaviti njihovo istrebljenje pa je tako često i osnivanje novih Centara za oporavak morskih kornjača. Naš Centar, jedini u cijeloj Hrvatskoj, svake godine oporavi desetak kornjača. Najčešći uzrok njihova dolaska k nama je pothlađenje koje prouzrokuje razna oboljenja. Razlog tome je čest boravak u sjevernom Jadranu radi izrazitog bogatstva hrane. Naime, malo je poznato da je baš to područje jedno od najvećih hranilišta morskih kornjača u Sredozemlju. Njihova brojnost je i u zimskom periodu, kada su temperature u odnosu na čitavo sredozemlje najniže, prilično velika.

Sistematska analiza krvi je od neizmjerne važnosti ne samo za kvalitetnije ozdravljenje jedinki već i za razumijevanje fiziologije zimovanja vrste. Znanstvena istraživanja pokazala su da želve i pri 14°C imaju uobičajen metabolizam. Naše iskustvo u Centru pokazalo je da su kornjače i na 8-9°C bile aktivne i da su se hranile u moru. Obzirom da taj fenomen još nije sasvim istražen, od neizmjerne važnosti je sistematska analiza krvi svih kornjača koje borave u Centru. Time se dobiva uvid u metabolizam vrste koja, kao hladnokrvni organizam, zasigurno postaje iznimni predstavnik skupine. Cilj projekta je stvoriti opći uvid u biokemijske i stanične parametre krvi kornjača te njihove amplitude varijabilnosti. Rezultati će se uspoređivati s ostalim podacima iz drugih ustanova diljem sredozemlja, a dugotrajno će se pratiti i promjena parametara izazvana eventualnim globalnim zatopljenjem ili ostalim antropogenim učincima.

Umjetno induciranje spolne zrelosti europske jegulje Anguilla anguilla Linnaeus, 1758.

Europska jegulja, Anguilla anguilla L., gospodarski je značajna vrsta ribe koja se eksploatira diljem svijeta. Jedan od najznačajnijih čimbenika drastičnog smanjenja brojnosti europske jegulje u svijetu je pretjerani izlov odraslih jedinki za komercijalne svrhe i uzgoj. Ostali uzročnici su onečišćenje morskih i slatkovodnih ekosustava, klimatske promjene izazvane globalnim zatopljenjem, devastacija staništa, najezda parazita Anguillicola crassus, virusne upale i dr. Po podacima FAO-a (Food and Agriculture Organization) i ICES-a (International council for hte exploration of the Sea)(2003.) cjelokupna populacija europske jegulje u zadnjih 30-ak godina smanjena je na 1 do 2%. 2007. godine predloženo je uvrštavanje europske jegulje u „Dodatak 2“ članka 2(2a) Zakona o potvrđivanju konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES). IUCN (International Union of Conservation of Nature) je 2008. godine europsku jegulju uvrstio u popis crvene knjige kao vrstu kojoj prijeti izumiranje (CR-critically endangered), vrsta zaštite „IUCN 3.1“. U Republici Hrvatskoj jegulja je u popisu zaštićenih životinja (NN 84/96).

Kako tehnologija umjetnog razmnožavanja europske jegulje još nije usavršena, uzgoj se temelji na sakupljanju ličinka iz mora i dohranjivanju do konzumne težine. Drugim riječima, u uzgajalištima se ne odvija cjelokupan životni ciklus jegulje već se svake reproduktivne sezone nepovratno iz mora odstranjuje populacija koja je potencijalni proizvođač novih ličinki. Tako se prekida početna karika prirodnog ciklusa jegulje, a dugoročno se vrsta dovodi na rub opstanka.

Istraživanje tehnologije umjetne indukcije spolne zrelosti, koja eksperimentalno još nije uspješna, od iznimnog je ekološkog značaja primarno za spas europske jegulje od izumiranja, a sekundarno za mogućnost daljnjeg komercijalnog korištenja bez učinka na prirodne populacije. Cilj projekta je postignuti stupanj spolne zrelosti jedinki europske jegulje i proizvesti spolne stanice kako bi se izvršila oplodnja. Dobivene ličinke bi se vraćale u prirodna staništa što neizmjerno pridonosi spašavanju vrste od izumiranja. Iste bi uzgajalištu omogućile uzgoj bez utjecaja na prirodne populacije. Uspjeh projekta doveo bi do boljeg razumijevanja životnog ciklusa europske jegulje u prirodi i zatočeništvu.

Preliminarna istraživanja u Aquariumu Pula pokazala su pred-spolni razvojni stupanj jegulje. Potrebna su daljnja istraživanja za postizanje proizvodnje spolnih stanica, oplodnje i razvoja ličinki.

Uzgoj morskih konjića i obnavljanje ribljeg fonda vrstom konjić dugokljunić Hippocampus ramulosus

Zbog sve učestalije primjene modernijih tehnologija (GPS, echo sounder itd.), ali i sve većeg antropogenog utjecaja, riblji fond sve više osiromašuje. Naročito ugrožena skupina riba su morski konjići. U Jadranskom moru zastupljeni su s dvije vrste: konjić kratkokljunić Hippocampus hippocampus i konjić dugokljunić Hippocampus ramulosus. Morski konjići su osobite ribe koje zbog svojih obilježja, ponašanja i staništa postaju lako dostupne i zanimljive ljudima te stoga i ugrožene. U posljednje se vrijeme njihova brojnost znatno smanjila pa su uvršteni u popis ugroženih i strogo zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta Republike Hrvatske. U IUCN (International Union of Conservation of Nature) listu, morski konjići su uneseni 2003. godine kao vrste kod kojih su podaci nepotpuni (DD – data deficient). 2002. godine vrste su uvrštene u „Dodatak 1“ Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) koje je Republika Hrvatska potpisnica.

Aquarium Pula već niz godina u stalnom postavu prikazuje morske konjiće dugokljuniće. Od 2008. godine morski konjići se pare u zatočeništvu i daju potomstvo. Povećanje njihove brojnosti, potaknulo je niz mogućnosti obnavljanja fonda u moru.

Projekt istraživanja započinje pregledom brojnosti i rasprostranjenosti morskih konjića na određenim postajama pulskog akvatorija i akvatorija južne Istre (uvale u Premanturi, Pomeru i Ližnjanu) u kojem je poznato da morski konjići obitavaju. Razmnožavanje morskih konjića u akvariju provodi se prirodno putem optimalni uvjeti u akvariju (raznovrsna prehrana, održavanje stalnih kemijskih i fizikalnih parametra morske vode). Morski konjići različitih životnih dobi uz dopuštenje Min. Kulture, Uprave za zaštitu prirode i Državnog zavoda za zaštitu prirode, puštali bi se na određena područja pulskog ili južnoistarskog akvatorija (Pomer, Medulin, Ližnjan i Premantura) radi povećanja brojnosti jedinki.